Tomislav Zajec
Objavio je tri zbirke poezije: Natanijelov dnevnik u knjizi U trenutku kao u divljini s koautorima Vlatkom Grgurićem i Romanom Simićem (1996), Sjever-zlatni šut (1996) i Rupa njegova imena (2000); te četiri romana: Soba za razbijanje (1998), Ulaz u Crnu kutiju (2001), Ljudožderi (2005) i Lunapark (2009).
Autor je devet originalnih dramskih tekstova; John Smith, princeza od Walesa (1998), Atentatori (1999), Svinje (2001), Novi Nosferatu (2002), Mlijeko (2003/2004), Dorothy Gale (2007), Astronauti (2008),Spašeni (2009) i Trebalo bi prošetati psa (2012). Drame su mu izvođene u Zagrebu, Varaždinu, Dubrovniku, Ljubljani, Sarajevu, Novom Sadu, Glasgowu, Bradfordu, Norwichu, Bukureštu, Braili i Ipswichu.
Za svoju prvu dramu John Smith princeza od Walesa 1999. dobio je Dekanovu nagradu. Četverostruki je dobitnik državne nagrade za dramsko djelo Marin Držić Ministarstva kulture RH; za dramu Atentatori nagradu je primio 2000. godine, 2007. godine nagrađen je za dramu Dorothy Gale, 2009. godine za dramu Spašeni, a 2012. godine za dramu Trebalo bi prošetati psa. Uz to, za svoj je književni i dramaturški rad dobio i više drugih nagrada i priznanja.
Uvršten je u nekoliko pregleda hrvatske književnosti i antologija, a dramski tekstovi prevedeni su mu na engleski, mađarski, poljski, slovenski, njemački i ruski jezik.
Autor je priručnika za dramsko pisanje Pravila igre; od prve ideje do prvog dramskog teksta (2012) prve takve knjige napisane na hrvatskom jeziku.
* fotografija: Nina Đurđević
