Nataša Govedić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slaže se s brazilskim pedagogom Paolom Freireom koji se borio za obrazovanje kao „glazbu akcija“ i nastoji uspostaviti nastavne procese koji stvaraju duboko poštovanje između učitelja/učenika i učenika/učitelja, baš kao i poštovanje prema pomnom istraživanju teorijskih tekstova, predstava, filmskih materijala itd. Diplomirala je (1995), magistrirala (2000) i doktorirala (2007) komparativnu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Stalna je kazališna kritičarka Novog lista i jedna od osnivačica dvotjednika za kulturna i društvena pitanja Zarez.

Aktivistica za dječja prava i autorica dvije knjige za djecu.

Dosad je objavila deset znanstvenih knjiga iz područja teatrologije: Varanje vremena: Shakespeareova medijska sadašnjica (2001), Sveučilišna knjižara: Zagreb; Izbor uloge, pomak granice: kazališne, filmske i književne studije (2002) u izdanju Centra za ženske studije: Zagreb; Iluzija nije opsjena: kazališne kritike Dalibora Foretića (2002), Adamić: Rijeka, Korpografije: 20 godina Tjedna suvremenog plesa (2003), Hrvatski institut za pokret i ples: Zagreb, Igrom protiv rešetaka: Boal, kultura otpora i kazališno rješavanje konflikta (2004), Zagreb: Druga strana d.o.o., Etičke bilježnice: o revoltu i brižnosti (2005), Zagreb: Naklada Jesenski i Turk; Subjekt ili okrenutost prema Tebi: Filozofija dramativiteta (2007), Zagreb: Antibarbarus i Biblioteka Tvrđa, Emocionalna posvećenost i politika afekata (2009), Zagreb: Antibarbarus i Biblioteka Tvrđa, Subjekt izvan kontrole (2011), Zagreb: Biblioteka Književna smotra i Hrvatsko filološko društvo te Une parade de cirque: Anthologie des écritures théâtrales contemporaines de Croatie (Paris: L'éspace d'un instant).

Kao dramaturginja, autorica ili izvođačica sudjelovala je i sudjeluje u različitim izvedbenim projektima s Vilimom Matulom, Brankom Trlin, Darkom Japeljem, Silvijom Marchig, Selmom Banich, Milom Čuljak, Ivom Nerinom Gatin, Robertom Milevoj, Deanom Gobac, Laurom Potrović itd.

Voli Daniila Harmsa i njegovu performativnu rečenicu: „Stihove valja pisati tako da staklo prsne kad bacimo pjesmu kroz prozor“.