Patrik Gregurec
lice / ne – lice / nelice
· lice ono koje možemo jasno prepoznati kao antropomorfno lice sa svim pripadajućim i pretpostavljenim karakteristikama, neovisno o tome sadržava li lice sve komponente (npr. lice bez jednog oka je i dalje lice odnosno ljudsko lice ako iz konteksta slike možemo pretpostaviti da bi se na mjestu na kojem nema oka moglo nalaziti oko). Važno je jedino da lice sadržava barem jednu realnu odnosno realističnu komponentu lica, osim obrisa glave (npr. nos, čeljust, obrvu). Također, pojam ljudsko lice se ne odnosi samo na čovjeka, već i na životinje i sva živa realna lica.
· ne – lice kategorija između. Ono lice koje počiva na ideji ljudskog lica ali je potrebna mašta za nadopunjavanje strukture onoga što smo gore definirali kao lice. Uglavnom vezano uz lice neživog.
· nelice neljudsko lice u smislu nerealnog lica, lice koje je nemoguće i nije ali svejedno postoji. Potpuna negacija lica u prisustvu lica. Propituje što sve lice može biti i što sve može biti lice. Isključivo ovisi o igri između percepcije i mašte.
Uvodna lica
lice
vrlo jasno možemo razaznati
prepoznatljive osobine realnog (živog)
lica
Jedno lice
lice
lice u ponavljanjima, isto lice s drugačijom emocionalnom ekspresivnom strukturom, i pseće lice
Drugo lice
lice / nelice
jedno ljudsko lice u sredini s četiri kugle oko njega, četiri neljudska lica odnosno četiri kugle nelica
Oblak lice
ne - lice / nelice
ne – lice jer iz konteksta slike odnosno antropomorfnog prikaza čovjeka i njegove glave možemo zaključiti da se radi o licu. Nije lice jer ne postoji niti jedna realna naznaka da se radi o ljudskom licu. Sve naznake su metaforičke i percepcijske. Nelica ima točno pet, u obliku oblačića koji okružju antropomorfnu figuru, a te oblačiće moramo smatrati upravo nelicima jer nas dramaturške zakonitosti time obvezuju: ako smo ustanovili da se u slučaju antropomorfne figure radi o ne-licu onda smo prokleti znanjem i moramo priznati da tehnika, kolorizacija i generalna nevidljiva lakoća spomenutih oblaka svakako komunicira s glavom samim time i ne – licem antropomorfne figure. Ta komunikacija otvara kanal prema dramaturško-metaforičkom povezivanju oblaka i glave/lica čime oblaci postaju nelicima.
Jednostavno lice
lice
primjer lica. I iz konteksta antropomorfne figure, i iz potrebnih realnih dijelova ljudskog lica (nos, usta, brada, čelo), u nedostatku varijacija i bilo koje druge figure ili pozadine, možemo zaključiti da je ovo najbolji primjer kategorije lice u cijeloj izložbi.
Gušter
lice
još jedan tipični primjer kategorije lice. Možda se neće činiti kao takav na prvi pogled jer se očito radi o neljudskom biću ali oči, čelo, nos pa čak i neka vrsta zubiju ili ticala koja bi pretpostavljala potrebu za hranjenjem ili preživljavanjem, i ova crvena ručica koja kao da grli nešto, sve je to svojom svrhovitošću smješteno u realni svijet, dakle, radi se o licu.
Kuća
ne – lice
možda čak i plače.
Vlak
lice / ne – lice
radi se o dva lica između kojih je ne – lice.
Naborano lice
nelice
efekt naboranosti na platnu podsjeća na bore na ljudskom licu. Brazde starosti i smijeha kroz prikaz beživotnog zovu nas da se sjetimo ljudskog lica.
Lice na proplanku
lice / ne – lice
pseće lice između dva oka ne – lica čije obrise oko dva ponuđena oka ispunjava krajolik i mašta.
Zabrinuto lice / zamišljeno lice
lice / nelice
dva ljudska lica, desno je zamišljeno u pogled izvan okvira (nos, usta, brada, čelo); a lijevo je kinetično kao uhvaćeno u pokretu, kao da se netom bilo okrenulo iza sebe i vidjelo oluju koja se nadvija nad njima. Svjetlost u oku lijevog lica i njegova postura odgovaraju nadnaravnoj oluji koja se nadvila iznad dvije figure, i oluja funkcionira kao treće lice – nelice koje je odraz unutrašnjeg stanja lijevog lica.
Mali Dali
lice / ne- lice
ne – lice u prvom planu, lice u drugom planu
Astrolice
lice / ne – lice / nelice
dva lica, majmunovo i lubanjino. Osim toga, desno u sredini jedno ne – lice. Ne – lice je morska trava koja izlazi iz astronautskog odijela, tamo gdje bi trebalo biti pretpostavljeno lice astronauta koji je skinuo kacigu. Također se događa jedno nelice. U glavnom odnosno većem dijelu grafita nalaze se majmun i lubanja, što neminovno poziva na određeni metaforičko povezivanje majmuna kao evolucijski bliskog čovjeku i smrtnost kao nešto svojstveno živim bićima pa tako i čovjeku, te dvije figure se sublimiraju u jednu značenjsku kružnu cjelinu, početak i kraj, konkretnije – čovječanstvo ili ljudsko stanje. Poznavajući Kubrickov film Odiseja u svemiru i vjerujući da je toliko zabijen u popularnu kulturu, dakle ljudske umove, da je moguće povući ovu paralelu – zaključujem da se i astronautsko odijelo stavljeno u kompoziciju s majmunom i lubanjom može uvrstiti u istu značenjsku cjelinu kojom smo već definirali majmuna i lubanju. Sva tri elementa su povezana morskom travom, točnije, ako pokušamo narativno sagledati grafit, prvo su u morskoj travi bili majmun i lubanja a zatim ta ista morska trava izvire iz kulminacije ta dva elementa te morska trava preuzima dominantniju poziciju (ljudsko lice!) od puke okoline kao što joj je bila funkcija prije, dok je okruživala majmuna i lubanju. Morska trava je jedno cjelovito raštrkano nelice, tajna.
Nos
ne – lice
zbog nedostatka realnog odnosno realističnog prikaza pojedinih karakteristika lica, i zbog kontekstualno – metaforičkih zakonitosti koje ipak podsjećaju na lice, ovo je lice ne – lice.
Kip
lice
ovo bi se lice zbog svojih neživih karakteristika moglo smatrati ne – licem ali unatoč metaforici koju slika nudi mi sa 99 postotnim uvjerenjem možemo zaključiti da se iza lica kipa nalazi lice osobe koja ga drži. Ljudski je skrivati lice, tako da se ovdje radi isključivo o kategoriji lice.
Ne – lice
ne – lice
ne – lice koje je između lica i ne – lica. Kategorija ne – lice prevladava jer osim obrisa glave nemamo realistični prikaz nekog drugog dijela ljudskog lica.
Mitološko lice
lice
od ovakvog gotovo fantasya očekivali bi nekako nelice ili barem ne – lice. Ipak, ovdje je riječ o licu jer koliko god više ili manje antropomorfne figure mijenjale oblik i perspektivu svog lica ono je uvijek prepoznatljivo i realno odnosno realistično.
Sveto lice
lice / nelice
lice se prelijeva iz realističnog prikaza lica koje je prekriveno nelicem koje odabranom umjetničkom tehnikom prelijeva lice izvan realnih okvira. U ovom su slučaju lice i nelice dva dijela iste cjeline, što je i dramaturški ispravno u kontekstu samog djela koje predstavlja sveca, kojima se, neovisno od
vjeroispovijesti, pripisuju
određene nadnaravne
sposobnosti ili dostignuća
koja su usko vezana povezana
uz onostrano koje je često
u obliku ultimativnog nelica.
Ultimativno nelice
nelice
strop građevine koja je bila korištena u religiozne svrhe a sada je galerija