Novi kolegij - KRITIKA KAO ARGUMENTACIJSKI I DIJALOŠKI PROCES

KRITIKA KAO ARGUMENTACIJSKI I DIJALOŠKI PROCES

 

 

Nositeljica: dr. sc. Nataša Govedić

Održavanje: Srijedom od 16.30-18h, Leks, predavaonica 6, I. kat

Kolegij je otvoren studentima svih Odsjeka na MA razini ADU.

 

 

            Iako je novinska kritika kao literarna forma nastala u isto doba kad i medijski uspostavljena čitateljska javnost, i to prvenstveno zato da bi srednja klasa osamnaestog stoljeća mogla imati „upućenog i pouzdanog vodiča“ kroz sve veću kulturnu ponudu zabavljačkih, ali i politički kontroverznih sadržaja za koje je potrebno argumentacijsko arbitriranje (kako navodi Terry Eagleton), u dvadesetom stoljeću postaje jasno da je kritičarska pozicija daleko kompleksnija i od mentorske i od društvenokritičke i od propagandističke funkcije pisanog teksta koji poseže za određenim kriterijima evaluacije. Kritika je vrsta proze, kao što je i kritičar prije svega dijaloški posrednik između nekoliko stvaralačkih i recepcijskih zajednica: između umjetnika i javnosti, između analitičke struke i javnosti, kao i između različitih kritičarskih pristupa promišljanja umjetničkog čina. U svojim najcjenjenijim, književnim vrhuncima, kritika se tijekom 20. stoljeća otima uslužnim djelatnostima i postaje neka vrsta „strateškog promišljanja“ umjetničkih procesa ili zasebne umjetnosti, kako glasi formulacija Waltera Benjamina. No jednako je tako činjenica da s porastom masovnih medija u proteklom stoljeću kritika kao profesija sve više gubi na analitičkoj važnosti, postajući neka vrsta marketinškog posrednika između kulturnih institucija i publike. Brojne novine, televizijske kuće i kasnije internetski portali uopće ne drže do toga da se spomenuto kritičarsko posredništvo služi ikakvim sofisticiranim analitičkim alatima. Dapače, najdostupnija je ona „kritika“ koja faktički samo izvještava o najosnovnijim namjerama autora predstave ili senzacionalistički podilazi voajerskom praćenju izvedbenih ili književnih diva (nudeći dojmove ili „evaluacije“, a ne argumentirana mišljenja). Dodatan je problem što se kritika u dvadesetom stoljeću s jedne strane grana prema prikrivenom kulturnom marketingu, a s druge postaje jedna od strukovnih specijalizacija unutar akademskog proučavanja različitih umjetnosti, nastavljajući se na kritičku tradiciju filozofije, što je sve više približava znanstvenom diskurzu humanistike, a sve više udaljava i od participacije kritičara u umjetničkim procesima i od mogućnosti sustavne ideologijske kritike društva kojem se obraća.

          Cilj je kolegija podržati kritiku kao istraživački, autorski, argumentacijski i dijaloški proces, nužan za sve etape umjetničkog stvaranja, promišljajući kritičke procese znatno šire od jednokratnog javnoevalucijskog momenta pisanja i obavljivanja recenzije umjetničkog rada u nekome od medija. Poseban naglasak stavljen je na povijest hrvatske kritike od Šenoe do danas, kao i na iskušavanje modaliteta stvaranja kritičkog teksta vježbama promatranja, bilježenja, dokumentiranja, propitivanja, stilske kompozicije.

 

 

OSNOVNA LITERATURA:

Benjamin, Walter (1996). „The Concept of Criticism in German Romanticism“, iz Selected Writings, vol. 1, Cambrdige MA: Harvard University Press.

Buber, Martin (1947). Between Man and Man, London: Routledge

Butt, Gavin (2005). After Criticism: New Responses to Art and Performance, Oxford: Blackwell.

Eagleton, Terry (1984). The Function of Criticism, London: Verso

Fischer-Lichte, Erica (2009). Estetika performativne umjetnosti, Sarajevo: TKD Šahinpahić

Foucalut, Michel (2001). Fearless Speech, Los Angeles: Semiogtext(e)

Goffman, Erving (1969). The Presentation of Self in Everyday Life, London: Penguin

Nussbaum, Martha C. (2012). Ne profitu: Zašto demokracija treba humanistiku, Zagreb: AGM

Pfister, Manfred (1998). Drama. Teorija i analiza, Zagreb: Hrvatski centar ITI

Vujanović, Ana (2007). Doksicid s-TIU/4, Novi Sad: Izdavačka Knjižarnica Zorana Stojanovića.

Weber, Samuel (2004). Theatricality as Medium, New York: Fordham University Press.