Teorije proizvodnje - Shakespeareova dramaturgija, konstrukcija svjetova i topika
Naziv kolegija: TEORIJE PROIZVODNJE: SHAKESPEAREOVA DRAMATURGIJA, KONSTRUKCIJA SVJETOVA I TOPIKA
Kolegij će se održavati ponedjeljkom od 15-16.30 h u Frankopanskoj 22.
Nositeljica: dr. sc. doc. Nataša Govedić
Ali od čega su napravljeni? Ne, nipošto nisu
nastali ni iz čega. Napravljeni su od drugih
svjetova. Stvaranje svjetova uvijek kreće od
korištenja postojećih svjetova. Kreacija je
(re)kreacija.
Nelson Goodman
Postkolonijalna teorija istražila je geografsku imaginaciju Shakespeareovih komada, baveći se i divljinom njegovih šumskih gajeva (u kojima spolna anatomija prestaje biti sudbinsko pitanje, umjesto toga pretvarajući zelenilo u kabinet rodnih presvlačenja) i otocima na kojima je moguće sresti kalibane, točnije rečeno poljuljudske-poluživotinjske robove, baš i historijama u kojima je zemlja ponovno i ponovno komadana i raskomadana, svakako i Hamletovim beskonačnim unutarnjim prostorima kao protuteži klaustrofobiji Hamletove političke države.
Zanimat će nas kako se prostor teksta usijeca, zrcali ili razilazi s prostorom kazališne, filmske i teorijske izvedbe te kakve sve dramaturgije jezičnog, filozofskog i socijalnog markiranja izvedbenih teritorija rabe Shakespeareovi komadi. Dakle ne samo pitanja u kakvom je odnosu Fryev koncept Shakespeareova „zelenog svijeta romanse“ i njezine naglašene civiliziranosti nasuprot deromantizirane divljine Kralja Leara ili šume kao poprišta nasilja u Titu Androniku, nego i kakva je dramaturgija metateatralnosti (ovdje shvaćene kao „mjesto unutar mjesta“) u Shakespeareaovu opusu. Čak su i greške u Shakespeareovoj geografiji izrazito produktivne: ako je Češka na moru prepisana je iz onodobnih Atlasa, možda i samu kartografiju treba vrednovati kao diciplinu imaginiranja, a ne (samo) opisivanja svijeta.
Ali što je uopće potrebno da bi neka literarna zbilja imala obilježlje prepoznatljivog, dorađenog fikcijskog svijeta? Zašto se nekim svjetovima neprestano vraćamo, nadopisujući ih i iznova nadograđujući (kako umjetničkim, tako i analitičkim interepretacijama)? Kakvi su, retorikom Nelsona Goodmana, načini izrade imaginarnih kozmosa? Što je potrebno da nešto bude svijet, a ne samo skup likova na lokaciji?
Rječnik kolegija obuhvaćat će pojmove kao apsorbcija, imerzija, auralizacija, konzistentnost, dijegeza, utopija, atopija, akronija, distopija, invencija, narativni i dramski gestalt, kreacija i subkreacija, transnarativni karakteri itd.
NAČIN RADA: Dijaloški, čitanje i tumačenje kako teorijskih i književnih, tako i medijskih tekstova.
OBAVEZNA LITERATURA
Doležel, Lubomir (1998). Heterocoscmica: Fiction and Possible Worlds,
John Hopkins University Press.
Gilles, John (1994). Shakespeare and the Geography of Difference,
Cambridge University Press.
Goodman, Nelson (1978). Ways of Worldmaking, Hackett Publishing Comp.
Pavel, Tomas G. (1986): Fictional Worlds, Harvard University Press.
Ryan, Marie-Louis Ryan (2001): Virtual Reality: Immersion and Interacitivity in Literature and Electronic Media, The John Hopkins University Press.
Said, Edward (1985). Beginnings. Invention and Method, Granta Books
Steiner, George (2001). Grammars of Creation, Yale University Press.
NAPOMENA:
U radu kolegija čitat će se drame Williama Shakespearea, no polje usprednog promišljanja fikcijskih materijala zahvaćat će i suvremeni film i suvremenu izvedbu.
