Najava predavanja i radionice Branislava Jakovljevića

Što studiji izvedbe mogu doprinijeti historiografiji, kulturalnim studijima ili književnosti? Koja to nova značenja počinju isijavati kada se pod povećalo studija izvedbe postave predstavljačke prakse čije je značenje, čini se, već odavno nepobitno utvrđeno? Ovo predavanje uzima za svoj središnji objekt predstavu koja je bila jedno od najvećih općih mjesta u socijalističkoj Jugoslaviji; predstavu koja je bila toliko ideološki prenaglašena da je sjećanje na nju skoro neizostavno povezano s izvjesnim osjećajem srama i nelagode. Ipak, ideološko čitanje Dana mladosti otkriva tek jedan tanak i površinski sloj značenja ovog festivala. Postavljanje Dana mladosti u okvire "duge" povijesti izvedbenih praksi koja seže do ranog modernog perioda otkriva nove slojeve ne samo ove masovne svetkovine, već i ekonomskih, političkih, i ideoloških odlika društva u kojemu se ona odigravala i čijim je sastavnim dijelom bila. Odbacujući usporedna i morfološka čitanja društvenih predstava, ovo predavanje poziva na sagledavanje Dana mladosti kao jednog od najizrazitijih primjera "baroknog kompleksa" u kulturi SFRJ.

Wooster Baroque

Ako se tradicionalni studiji izvedbe identificiraju sa "širokim pristupom" izvedbi (Schechnerov "broad spectrum approach"), onda je ova radionica posvećena jednom dubinskom pristupu koje zahtijeva prepoznavanje povijesnih tijekova i estetskih formi koje se u njima mijenjaju i ponavljaju. Koristeći video dokumentaciju i tekstove, u ovoj radionici ćemo se, s jedne strane, upoznati s radom The Wooster Group, jedne of najutjecajnijih alternativnih kazališnih grupa u SAD-u; a s druge strane, na primjeru The Wooster Group i njihove upotrebe tehnologije, osvrnut ćemo se na pojavu neo-baroka u euopskoj i američkoj umjetnosti i kulturi, kao i na šire društveno i političko značenje ove pojave. Drugim riječima, ako se predavanje bavi barokom kao povijesnim kompleksom, ova radionica je posvećena analizi unutrašnjih mehanizama umjetničkog izraza koji je označen kao "barok."  

Branislav Jakovljević je izvanredni profesor na Sveučilištu Stanford (Department of Theater and Performance Studies). Jakovljević se bavi poviješću avangardnog i eksperimentalnog kazališta, teorijom izvedbe, kritičkom teorijom, kao i politikom izvedbenih praksi. Objavio je velik broj radova u SAD-u (Theatre Journal, TDR, PAJ, Art Journal, Theater) kao i u Europi (Velika Britanija, Srbija, Hrvatska, Španjolska, Švedska, Bosna i Hercegovina, Poljska, Belgija), na teme koje se kreću od kazališta kasnog devetnaestog stoljeća, do sovjetske avangarde, suvremenog eksperimentalnog kazališta u SAD-u i postjugoslavenskih izvedbi u politici i umjetnosti.  Njegovu prvu knjigu Daniil Kharms: Writing and the Event objavio je Northwestern University Press 2009. godine. Nedavno je završio drugu knjigu, Beyond the Performance Principle: Self-Management and a Political Economy of the Live, Yugoslavia 1945-1991. Za esej “From Mastermind to Body Artist: Political Performances of Slobodan Milosevic” (TDR 52:1, 2008) dobio je nagradu Association for Theatre in Higher Education (ATHE). 2009. godine dobio je prestiznu nagradu Hellman Faculty Scholar. U lipnju 2013. organizirao je 19. PSi konferenciju  "Now Then: Performance and Temporality" na Sveučilištu Stanford.  

Predavanje i radionica organizirani su u sklopu serije predavanja i radionica Introducing Dramaturgy Studies - a new interdisciplinary field of artistic and academic research uz pomoć donacije Promoting American Arts and Education Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu